BIZnews

Dursum, jedini zanatlija koji izrađuje ramazanske topove u BiH

U malom krajškom gradiću Bosanskoj Otoci, smještenoj na obalama jedne od najljepših rijeka u Evropi, Une, živi i radi jedini kovač ramazanskih topova u BiH, Dursum Halilović. U maloj kovačkoj radnji Dursum, bez pomoći savremenih tehnologija ručno izrađuje topove, potkovice, točkove za fijakere. Kaže da sve radi po ličnom sjećanju i nahođenju.

I dok većina mlađe populacije ne zna za postojanje ramazanskih topova koji su nekada u svim bosanskim mahalama označavali kraj posta, Dursum svojim entuzijazmom pokušava vratiti njihovu upotrebu, bar u dijelove krajških mahala, na zidne krajških srednjovijekovnih tvrđava kojih u ovom dijelu BiH ima pozamašan broj.

Haber.ba” podsjeća da se tradicija prekida posta pucnjem iz starinskog topa sačuvala samo u Sarajevu gdje decenijama top sa Bijele tabije Sarajlijama daje haber o prekidu posta. Avlija Bijele tabije u vrijeme ramazana postala je i pravo turističko mjesto pa se veliki broj kako domaćih tako i stranih turista odlučuje za iftar na otvorenom uz prelijep pogled na šeher Sarajevo…

Ovakvu tradiciju mogli bi praktikovati i ostali gradovi u BiH, prvenstveno urbana središta jer je ona dašak starih vremena koji ljudima usađuju neopisivu duhovnu ljepotu.

Tobdžija Dursum svjestan je bogatstva starih vremena i pokušava ih premijeti i mlađim naraštajima.

 Novinarima “Al Jazeere” Dursum je pojasnio na koji način pravi replike starih topova kakve pamti iz svog djetinjstva. “Sve radim po sjećanju, jer nikakve fotografije nemam niti bilo kakvog primjerka, dijela. Izgled, oblik, jest isti, pa drveni točkovi, cijev, sve je, zapravo, drveno, tradicionalno“, pojašnjava Dursum.

Ovaj Krajšnik svoje topove izrađuje od najkvalitetnijeg jasenovog i hrastovog drveta sa kovanim gvozdenim dodacima. Iako se radi o drvetu, Dursum ponosno istuče da njegov top itekako dobro podnosi detonaciju jer se u tijelu topa nalazi i cijev izrađena od posebne legure pa se drvo ne može zapaliti a ni voda ne može ući.

Zbog ručne tehnike rada Dursumu je za ovo autentično autorsko djelo potrebno 30 dana da završi započeti posao. Kaže, posla ima dosta, samo ako se umije raditi. Njegovi topovi krase zidine Kapetanove kule u Bihaću, zidine starog grada u Ostrošcu i Cazinu, a ovih dana očekuje i postavljanje topa na zidine starog grada Maglaja. Pred njim je već dogovoren posao za izradu topova za stari grad u Velikoj Kladuši te za zidine starog grada Travnika.

Dursumova kovačnica najstarija je na prostoru Krajine. Kaže da je zanat naslijedio od oca Ahmeda koji je znanje usavršio od svog oca Ale, Ale od oca Okana i tako duboko u prošlost. Uz topove pravi i zaprežna kola, kočije, koje se danas gotovo nikako ne koriste. Jedna je nedavno završio i prodao u Hrvatsku u Zadar dok se u Bosni kupuju samo kao ukrasi za avlije. Dursum tvrdi da dosta dobro uspjeva pa i uprkos činjenici da ovo vrijeme nije naklonjeno malim zanatlijama. Sa nevjericom priča da vodu sa kojom pere svoje garavo lice nakon kovanja, plaća po istoj cijeni kao i onaj u velikoj tvornici. Paradoks zvan BiH neće ga odvući od života u kojem više voli prljave radničke ruke i skuplju vodu za njihovo pranje nego li lijepo skrojeno gospodsko odijelo i vodu na pranje na račun drugih.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh