Svaštara

“Ako žena nosi suknju ne znači da želi da bude silovana”

Policija je napadnutu ženu u Banjaluci pitala kako je bila obučena. Banjalučanke ističu da, ako žena nosi suknju, to ne znači da želi da bude silovana!

Žena - Profimedia

Jedna Banjalučanka prije nekoliko dana doživjela je napad od strane silovatelja u centru grada. Srećom, uspjela mu je pobjeći, ali je doživjela veliku neugodnost od strane policije prilikom uviđaja i uzimanja izjave.

Advertisements

Policajac ju je, naime, pitao kako je bila obučena i da li je pila, sugerišući da je možda sama izazvala napad. Ovo ponašanje naišlo je na osudu mnogih naših sugrađanki, piše “Byka“…

Banjalučanka je na svom Facebook statusu opisala šta joj se desilo:

“Je*aću te, jako ću te je*ati”, uz snažan stisak jednom rukom preko grudi, a drugom preko zadnjice, potom jakim stiskom oko vrata, sreli smo se silovatelj u pokušaju i ja sinoć ispred osnovne škole “Ivo Andrić” u Banjaluci. Rekoše mi naknadno prijatelji da patrolira na toj relaciji više od mjesec dana. Policajac na uviđaju me pitao odakle idem, da li sam pila i kako sam bila obučena (došli su nakon 20 min., u kući sam se presvukla u pidžamu). Bilo je 1 ujutro i valjda je dozvoljeno razgolićene žene u po ljeta silovati! Vruće je. ČUVAJTE SE!!!! Najveće na svijetu hvala komsi Nemanji!!!!”

Aleksandra Petrić, izvršna direktorica Fondacije Udružene žene Banjaluka, smatra da ovo pitanje nije dio “propisane procedure” policije u kontekstu uzimanja iskaza od djevojke koja je bila izložena napadu. Međutim, ono direktno ukazuje na postojanje stereotipa kod policajaca koji ovim i sličnim sugestivnim pitanjima prebacuju odgovornost za napad na djevojku, umjesto da se bave identifikovanjem i pronalaskom počinioca.

“Pitanje je za svaku osudu, i upravo zato je važno da policijske strukture prepoznaju važnost obuke svih policajaca o senzibilisanom pristupu ženama koje prijavljuju napade, načinima na koje ih mogu uputiti gdje i kako da dobiju podršku i pomoć, kao i uzimanjem iskaza na način koji vodi pronalasku počinilaca, a ne stigmatizaciji žrtava napada”, kaže Aleksandra Petrić.

Ona kaže da ova i slična pitanja govore o ukorijenjenim predrasudama prema seksualnom nasilju, u kojem građani i građanke, ali i profesionalci i profesionalke u javnim institucijama koje imaju kontakt sa žrtvama nasilja, po automatizmu krivicu traže u postupcima i ponašanju žena žrtava nasilja, a ne realnom problemu da smo kao društvo i sistem prihvatili nasilje kao društveno prihvatljivo ponašanje.

“Kontekst u kojem je žrtva uvijek kriva, jer je isprovocirala napad, ne doprinosi sprečavanju nasilja, već ga direktno podstiče, te utiče na nasilnike da ga ponavljaju, znajući da se neće suočiti ni sa kakvim ili sa minimalnim posljedicama. Nasilnicima se okrivljavanjem žrtava šalje direktna poruka da je u redu da vrše fizičko i psihičko nasilje, siluju i zlostavljaju žene, jer su one to same tražile”, ističe Aleksandra Petrić i dodaje da zbog toga ne treba da čudi činjenica da ogromna većina žena koje su u nekom periodu života iskusile se*sualno nasilje i napade oklijeva da ga prijavi i potraži pomoć, jer je ne dobijaju na adekvatan način.

“Pri tome se suočavaju i sa osudom okoline, što ostavlja dugoročne posljedice na žrtvu. Žene postaju nesigurne, imaju manjak samopouzdanja, razvijaju psihološke tegobe koje mogu trajati i dugi niz godina. Zbog toga je važno da svi koji su zakonski odgovorni da pružaju pomoć žrtvama imaju znanje i vještine kako to učiniti, ali i da kao društvo provodimo sistemsko obrazovanje kako bi spriječili i uklonili stereotipe i stigmatizaciju žrtava nasilja”, objašnjava sagovornica.

Aleksandra Petrić kaže da je stereotipno razmišljanje da nasilnici i silovatelji napadaju samo žene koje se “provokativno oblače”, jer to apsolutno nije istina.

“Žene svih uzrasta, društvenih grupa i profesija su kontinuirano meta napada, jer nasilnici znaju da imaju moć i kontrolu, i znaju da se neće suočiti sa posljedicama. To je suština. Nažalost, većina reakcija na ovaj problem uključuje savjete ženama da izbjegavaju određeni način oblačenja kako ne bi bile napadnute, što samo produbljuje rodnu diskriminaciju žena. Zašto ne govorimo o muškarcima svih uzrasta koji javno hodaju bez majica i u šorcevima? Na njih se niko ni ne osvrće, niti ih smatra provokativnim, jer je to ‘normalno, uobičajeno i prihvatljivo’. Kao društvo, moramo se suočiti sa rodnim predrasudama i boriti se protiv njih, a ne kontinuirano diskriminisati i stigmatizirati žrtve”, kaže izvršna direktorica Fondacije Udružene žene Banjaluka.

Dajana Šipraga Zlojutro, diplomirana socijalna radnica koju poznajete kao blogerku Cara Dara, javno je reagovala na pristup policije smatrajući da je važno da ovakve stvari ne prešutimo.

“Policija kao služba odgovorna za čuvanje javnog reda i mira treba da pošalje poruku da će uraditi sve da se SVI građani osjećaju sigurno. Ovako je urađeno suprotno. Na samom početku, pri uzimanju izjave, odgovornost se smješta napadnutoj pitanjem šta je obukla. To nije ništa novo, ako to pitanje ne postavi službeno lice, postaviće neko drugi, jer se seksualni napadi provociraju. Muškarac je taj koji je izazvan, a žena zavodi. Da li to znači da je seksualni napad na plaži legitiman? Ljudi hodaju polugoli. Ili da stvar svedemo na apsurd, da li to znači da kad bi žena, jer činjenica da žene trpe seksualne napade, hodala gola gradom jer je psihički bolesna i nema nikog ko se brine o njoj, davala pravo prvom muškarcu koji naiđe da je seksualno iskoristi”, pita se Dajana.

Ona kaže da su žene danas u gorem položaju nego što su bile, jer smo sad ‘počastvovane’, zaštićene, imamo sve, a istina je daleko drugačija, a ovaj događaj sa napadačem to ilustruje.

“I ja bih voljela znati šta je provokativno. Ko postavlja standard za normalno, prije svega? Sveštenik? Nečiji roditelj ili reality show? Takvim konstrukcijama nema mjesta u ovoj priči”, kaže Dajana Šipraga Zlojutro.

Dijana Gajić, profesorica srpskog jezika i književnosti koja je završila i master Rodne studije, kaže da je ovaj slučaj posljedica stereotipa da žene odjećom provociraju reakciju muškaraca i često se koriste kao izgovor zašto je žena napadnuta u raznim kontekstima.

“Međutim, policija treba da bude u funkciji zaštite svih građana i građanki ovog društva, da bude senzibilisana i edukovana kako se ponašati u ovakvim situacijama. Umjesto da se bavimo samim događajem, u kojem je jedna osoba doživjela fizičko nasilje, a možda i neku vrstu psihičke traume, i potencijalnoj opasnosti za druge građanke – pažnja se usmjerava na ponašanje napadnute osobe, ne bi li se našao izgovor za napadača”, kaže Dijana Gajić.

Ona smatra da nam ovo pokazuje da društvo problem nasilja prema ženama ne tretira ni izbliza ispravno i da kod nas prevladava stereotipna predstava o ženi koja izaziva muškarca oblačenjem ili ponašanjem, dakle kriva je za nasilje koje doživljava, da li u porodici, da li u javnom prostoru, kao što je ovdje slučaj.

“Iz ovog razloga mnoge žene ne prijavljuju nasilje, nego ga trpe. Nedopustivo je da osobu koja je preživjela nasilje policija, koja treba da je umiri i ulije sigurnost da ima zaštitu, postavlja navedeno pitanje s namjerom da na nju svali krivicu. Da li će se iduća žena koja doživi nasilje javiti takvoj policiji? Policija predstavlja sistem, a sistem mora biti isključivo u službi građana/ki”, ističe sagovornica i dodaje da sam izraz “provokativno oblačenje” govori da se nešto provocira i stoga je neprihvatljiv.

“Da li zaista neko misli da žene nose suknje da bi ih neko seksualno ili fizički zlostavljao? Nošenje suknje apsolutno nije poziv za seksualno ili fizičko uznemiravanje ili napad. Bilo kakav odnos između dvije osobe može da se desi samo uz saglasnost obje osobe koje nisu pod uticajem opijata. Da dodamo u kontekst činjenicu da se napad desio na dan kad je temperatura bila preko 30 stepeni. Da li to znači da su ljetni mjeseci poziv na nasilje na ženama u javnom prostoru (ili bilo gdje)?! Vidite gdje nas vodi ovakav slijed razmišljanja. Ovo je vrlo osjetljivo polje i policija bi trebalo da se izvini ženi koja je preživjela napad i javnosti. U suprotnom se daje opravdanje za nove napade”, rekla je na kraju razgovora Dijana Gajić.

HAPŠENJE I PUŠTANJE MANIJAKA

Četrdesetogodišnji Banjalučanin čiji su inicijali V.G. pušten je na slobodu zbog nedostatka dokaza da je u proteklom periodu na području grada Banjaluka u kasnim satima napadao djevojke, rečeno je Srni u Policijskoj upravi Banjaluka.

Iz policije su naveli da je juče u 8.30 sati Policijskoj stanici Banjaluka- Centar prijavljeno da je nepoznati muškarac u Ulici Petra Rađenovića i Ranka Šipke skidao odjeću pokazujući polni organ.

Policija je brzom intervencijom pronašla lice i konstatovala da je riječ o Banjalučaninu čiji su inicijali V.G.

Policijski službenici nastavljaju sa preduzimanjem svih potrebnih radnji sa ciljem utvrđivanja činjenica i eventualnog povezivanja lica sa drugim sličnim događajima na području grada, u skladu sa kojim će lice biti prekršajno ili krivično procesuirano.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh
javascript hit counter