Kultura

Zašto BiH nema brendiran kulinarski specijalitet??!

Iako je bh. tradicionalna kuhinja uglavnom bazirana na orjentalnom kulinarstvu, prvenstveno turskom pa su nam sarme, dolme, pite, baklave pa i druge delicije uglavnom u naslijeđe ostavili Turci, ipak ima mnoštvo autohtonih bh. specijaliteta koji su nastali baš na teritoriji BiH.

Jedan od najpoznatijih i nadaleko čuvenih su ćevapi koji datiraju iz srca Baščaršije. Baš su sarajevske aščije razvile nadaleko čuveni recepturu po kojoj je BiH prepoznatljiva u svijetu. Vjerovali ili ne ali vlasnici nekih od najstarijih sarajevskih ćevabdžinica tvrde da je tajna originalne recepture samo u dobrom junećem mesu i soli. Za tu deliciju uzima se samo juneće meso od plećke koje se isiječe na manje komade potom se posoli i ostavi na hladno mjesto (frižider) i to na 24 sata. Tek nakon 24 sata meso se melje, potom ponovo stoji na hladnom mjestu 24 sata, a potom se oblikuje u ćevape i stavlja na vatru (roštilj).

Advertisements

“Svaki drugi dodatak predstavlja novotariju koju treba zabraniti na Baščaršiji”, saglasne su ćevabdžije koje zahtjevaju da se ovaj proizvod zaštiti kao autohtono bh. jelo iz srca Bosne. Kasnije su uzorite aščije ovaj recept malo razradile pa je nastla varijanta hadžijskog ćevapa i šiš ćevapa. “Haber.ba” ističe da je komšijska Slovenija pokušala ćevape brendirati kao svoje proizvode, iako je za ćevap čula od Bosanaca.

Pored sarajevskih ćevabdžija, zahtjev za brendiranjem proizvoda imali su i Hercegovci koji se bave proizvodnjom sira iz mjeha, ali i njihova inicijativa završila je tek kao mrtvo slovo na papiru. Baš kao i brojne pite (od bureka, zeljanica, sirnica, krompiruša, tikvara do lušnica, kvrguša, kureljača, đuzlema itd.?) Bosna ima i svoju Baklavu, iako nam stalno prigovaraju da je baklava turski specijalitet. Naše pranene su razvile baklavu “za prste polizati” i to džandar baklavu koja je danas iščezla iz bh. domaćinstava, a čiji se autohtoni recept i kvalitet čuva u jednom od sarajevskih “slatkih dućana”.

Iako je potpisala UNESCO-vu Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, Bosna i Hercegovina još nije počela sa primjenom ovog dokumenta. Drugim riječima, stara bosanska kuhinja još nije međunarodno priznata kao brend bh. tradicije. U čast bh kulinarstvu prof. Dr. Enes Kujundžić u jednom od svojih ranijih intervjua kao specifičnosti bh. kulinarstva ističe i slučaj da: “Kada se jedna bosanska princeza udavala za jednog njemačkog princa, ona je u svom čeizu, a čeiz je ruho, nosila različite vrste posuđa. To u stvari pokazuje da je to posuđe korišteno na dvorovima domaćih plemića, kraljeva, kraljica itd,”, ističe prof. Kujundžić koji za vrijeme turske uprave BiH pa i austro-ugarske kaže: “Malo je poznato da je na sarajevskoj čaršiji bilo korišteno tri vrste riže za spremanje različitih jela. Spominje se i neka vrsta crvene riže, što mi danas, praktično, nemamo”.

Dok se uljuljani Bosanci i Hercegovci malo ne razdrmaju i ne shvate važnost brendiranja proizvoda, BiH će još dugo biti zemlja čije kvalitete i ljepote će biti svjesni svi drugi osim njenih državljana. Sa druge pak strane Francuzi, Italijani, Kinezi, Japanci i ini drugi dolaze u BiH čudeći se kvaliteti, ukusu i kulinarskom umijeću naših ugostitelja dok Bosanci i Hercegovci, bježeći od svog identiteta, često posezaju za tim nekakvim kuhinjama sumnivog kvaliteta i poprilično “bljakastog ukusa”.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh