Humanost

TEŠKA ŽIVOTNA PRIČA: “SAKRIVALA SAM SE U ORMAR, KAKO BIH SE ZAŠTITILA OD SOPSTVENOG SINA”

O autizmu, razvojnom poremećaju komunikacije i socijalne interakcije, kod nas se malo ili gotovo ništa ne zna. U BiH ne postoje zvanični podaci o broju djece u autističnom spektru. Ne postoji ni adekvatna institucionalna briga za oboljele, a nedostaje i stručnjaka za ovo oboljenje. Ono što sigurno postoji jesu problemi, oboljela djeca, roditelji i njihova stalna borba za bolje sutra.

Eldina Numanović - Hayat

Težinu života osoba s autizmom u bh. društvu upoznala je Eldina Numanović. Njen petnaestogodišnji sin Faris bori se s teškim oblikom autizma.

Advertisements

Farisa je, priča nam Eldina, rodila u decembru 2002. godine. Rođen je kao zdrav dječak, razvijao se i napredovao kao i ostala djeca. Međutim, prva vakcina promijenila je život porodice Numanović, tako barem smatra Eldina, piše “Hayat“…

“Do prve vakcine, Farisa ništa nije razlikovalo od njegovih vršnjaka. S prvom vakcinom, počinju i prvi problemi. Poslije uobičajene visoke temperature, na red je došla nesanica, a zatim je počeo gubiti kontakt očima. Nije reagovao na nas. Kad bismo ga zvali, mislili smo da ne čuje. Stalno je plakao i bio nervozan. Izvršili smo pretrage. 15 dana je ležao na Pedijatrijskoj klinici u Sarajevu, gdje mu je dijagnosticiran autizam”, kaže Eldina.

Eldina pojašnjava da su to saznanje prihvatili s nadom da će biti bolje. Međutim, bilo je sve gore.

“Znate ta riječ autizam… mislite proći će, ali vremenom se pomirite s činjenicom da tome nema lijeka. Faris se vodi kao 100% invalid i njemu je pomoć stalno potrebna. Ovisan je o nama. Četiri godine je išao u Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju ‘Vladimir Nazor’. Nije se snašao. Tamo je najviše vremena provodio pored prozora. Druga djeca bi ga ujedala i udarala, on bi im vraćao. Postao je agresivan. Taj period za njega je bio traumatičan. Nakon toga smo odlučili da ga upišemo u Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece ‘Mjedenica’ i tamo je trenutno na listi čekanja jer je prerastao uzrast za ranu intervenciju”, ispričala je Eldina Šejli u studiju emisije “ISPUNI MI ŽELJU”.

Kao dvanaestogodišnjak, Faris je dobio prvi epileptični napad. Od tada je, kaže majka, još teže.

“Epileptični napad je bio okidač. Nakon toga je bio sve nervozniji, stalno je plakao. Faris koristi i tablete za smirenje i liječenje dijabetesa. U pubertetu je postao jači i agresivniji. Agresivnost ispoljava na različite načine, dovoljno je da ne uradite ono što on želi i priča počinje… U pola noći zna tražiti da skinemo vrata. Vodi me za ruku i jasno pokaže šta želi. Znala sam se sakrivati u ormar, kako bih se zaštitila. Navest ću vam primjer, dok se vozimo autom, ukoliko npr. ne skrenemo gdje on kaže, odmah napadne mene ili muža dok vozi. Grize nas i čupa kosu. Zatim, ukoliko napolju čuje zvuk motorne pile, traži da se ugasi, ukoliko se to ne desi, on postaje agresivan, a mi ne možemo komšijama narediti šta će i kada raditi”, kaže Eldina.

NAPOMENA: Video materijali objavljeni u ovom tekstu postavljeni su na globalnim internet servisima za javno i besplatno dijeljenje video materijala. Oni nisu vlasništvo portala Haber.ba i portal Haber.ba ne odgovara za njihov sadržaj i autorska prava.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh