BiH

Danas 24-ta godišnjica od raspuštanja stolačkog logora “Koštana bolnica”

Nekada jedno od najznačajnijih liječilišta za kostobolju, stolačka Koštana bolnica u ratnom vihoru 90-ih postala je jedno od najvećih mučilišta u BiH i to za građane Stoca i okolnih sela (Aladinići, Pješivac, Greda, Prenj, Rotimlja, Borojevići i drugih) bošnjačke nacionalnosti koji su do tih 90-ih predstavljali većinski dio stolačkog stanovništva.

Iako u funkciji 6 mjeseci (od maja do oktobra 1993.) kroz zidine te utvare prošlo je i do 3.500 Bošnjaka od kojih je čak 100 ljudi ubijeno. Logorom je upravljala Vojna policija Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i nesretnike, zatočene u zidinama u kojima su se prikazivali kao gospodari života i smrti koji imaju zadatak da istrijebe nehrvate sa stolačkog područja, zlostavljali su i mučili na najbrutalnije načine, a mnogi su od zadobijenih povreda i umrli.

Advertisements

Haber.ba” podsjeća na svjedoćenja žrtava u kojima se navodi: “Neposredno nakon što je zatočenik C.M. odnio na krevet pretučenog zatočenika Vejsila Đulića, on je umro od zadobijenih povreda. Odmah nakon toga, zbog povreda je preminuo i Salem Đulić. Nakon toga su vojnici kamionom došli po zatočenika C.M. i druge zatočenike, koji su bili svjedoci njihove smrti, koji su onda pod nadzorom dva-tri vojna policajca HVO-a, sahranili tijela. Vejsila Đulića i Salema Đulića na groblju u zaseoku Kaplan, u grobove dubine tek 50 centimetara, umotane samo u pokrivače. Salko Kaplan uhapšen je 1. avgusta 1993. godine i surovo premlaćen u Koštanoj bolnici, a zatim premješten u zatvor u Dretelju, u koji je stigao u gotovo komatoznom stanju. Umro je ubrzo nakon što je premješten u zatvor u Dretelju. Ibro Razić, pretučen u Koštanoj bolnici i odveden u zatvor u Gabeli, umro je od zadobijenih povreda. Dragan i Ante Krešić su 25. septembra 1993. godine pretukli Suada Obradovića. Dragan Krešić je zatim odvukao tijelo Suada Obradovića do ćelije u podrumu. Zatočenici CŠ i Edin Baljić tamo su konstatovali da Suad Obradović ima tešku povredu glave, da mu je lice prekriveno krvnim podljevima i da obilno krvari iz usta, ušiju i nosa. Sutradan, prije svitanja, Suad Obradović je umro od povreda zadobivenih tokom zlostavljanja. Nekoliko zatočenika i stražara odnijeli su njegovo tijelo na lokalno muslimansko groblje u Stocu“, navodi se u izvještajima koje je objavio Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu (CDTP).

Između juna i oktobra 1993. godine, HVO je zatvorenike iz Koštane bolnice odveo u druge logore HVO-a, kao što su logori u Gabeli i Dretelju. Zbog zločina u ovom logoru pred Sudom BiH procesuirane su tek tri osobe. Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je presudu pa su Veselko i Ivo Raguž oslobođeni krivice za zločin počinjen na području Stoca i Čapljine. Vrhovni sud Federacije BiH ukinuo je jednogodišnju zatvorsku kaznu i Vlatku Jaraku, pripadniku 1. brigade Knez Domagoj HVO-a, koju je Kantonalni sud u Mostaru izrekao za nezakonito zatvaranje civila i njihovo privođenje u Koštanu bolnicu u Stocu. Kantonalni sud u Mostaru je osudio Petra Matića i Antu Krešića, bivše pripadnike HVO-a, na po dvije i po godine zatvora zbog zločina počinjenih u Koštanoj bolnici. Vrhovni sud Federacije BiH je preinačio prvostepenu presudu, te optužene osudio na po dvije godine zatvora. Kantonalni sud u Mostaru je Niku Obradovića, pripadnika HVO-a, za zločine počinjene u Koštanoj bolnici osudio na tri godine zatvora. Sramne presude dželatima ostavile su nijemim na hiljade njihovih žrtava. Paradoksalno je da se i danas Stocem šetaju oni koji su maltretirali, zatvarali i ubijali.  Najparadoksalnije je što su uprkos dokazima, svjedočenjima i danas uvjereni u svoje tvrdnje koje već desecima godina instinktivno ponavljaju: “Bošnjaci nisu bili zatvarani, a i ako su bili zatvarani, nacionalna pripadnost nije mogla biti razlog negom jer su nešto debelo skrivili ili su bili naoružani”.

Svjedoci i žrtve zločina čak navode da su ih maltretirali okrećući ih prema zidu i krijući se iza leđa žrtve kako bi zaštitili svoj identitet. Ali, iako razotriveni i pred lice pravde dovedeni, u BiH je ovog puta pravda okrenula leđa žrtvama logora u stolačkoj Koštanoj bolnici.

Mnoge žrtve Koštane bolnice danas se ne žele prisjećati onoga što su preživjeli. Kažu:  Šta mi vrijedi, samo meni teže bude, ne mogu da spavam i bježim od samoće jer, sjećanja naviru.

Žrtve zločina na području Stoca, ali i Čapljine te ostatka Dubravske visoravni u jednom su složni, a to je da nije toliko teško bilo podnijeti maltretiranja i zlostavljanja koliko progutati činjenicu da su u dosta slučajeva ista vršena pred članovima porodice (majkama, suprugama i djecom). Zločinac je na najsvirepiji način svjesno i planski udarao gdje najviše boli, u dušu.

Haber.ba” podsjeća da se u oktobru očekuje konačna presuda haškoj šestorki koja je pod zastavom samoproglašene Republike Herceg-Bosne, ali i zastavom Republike Hrvatske počinila, po komandnoj i zapovjednoj osnovi, na području Hercegovine i Srednje Bosne, najsvirepije zločine protiv čovječnosti, a veliki dio njih učinjen je upravo u Stocu, Čapljini i Mostaru.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh