BiH

Sjećanje: Sa ciljem genocidnih djelovanja 13.7.1993. godine počeo zvanični progon Bošnjaka sa područja Stoca

Simptomatično ili ne, ali mjesec juli je vrijeme u kojem su agresori na Bosnu i Hercegovinu počinili najužasnije zločine protiv čovječnosti.

Već u prvim godinama rata, 1993. na dan 13. jula počeo je masovni progon bošnjačkog stanovništva sa područja općine Stolac. Razdvajanje muškaraca od žena, djece i staraca, odvođenje u logore od kojih su mnogi smatrani logorima smrti, zvanično je otpočelo u cik tog 13. jula. U prilog etničkom čišćenju koje su na tom terenu provodile snage samoproglašene Hrvatske republike Herceg-Bosne, “Haber.ba” ističe da je po popisu stanovništva iz 1991. Općina Stolac imala 18.681 stanovnika, od čega 8.101 Muslimana (Bošnjaka). Već u septembru 1993. po zvaničnom izvještaju Anđelka Markovića Franji Tuđmanu, između ostalog saznajemo: “Danas u Stocu nema ni jednog muslimana. Mi smo u Stolac naselili naše izbjeglice iz Bosne”.

Advertisements

Pred sudom BiH već je u toku proces za zločine protiv civilnog stanovništva u ovoj općini, a u optužnici jasno stoji:  “Od 13. jula 1993. godine, ili približno tog datuma, do 2. augusta 1993. godine, ili približno tog datuma, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i oružanog sukoba između Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), na području općine Stolac, optuženi Mile Pažin, Mirko Raguž, Ivica Marković i Vide Krešić, u svojstvu pripadnika HVO-a, zajedno sa njima poznatim pripadnicima HVO-a na širem području općine Stolac nezakonito su lišili slobode više civila bošnjačke nacionalnosti, te ih držali zatvorene u nehumanim uslovima, pri čemu su bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju i različitim oblicima nečovječnog postupanja”. Međutim, napominjemo da su spomenuta mučenja nerijetko završavala i ubistvima.

Rezultati popisa stanovništva iz 2013. godine pak potvrđuju da Stolac danas  ima 14.502 stanovnika od čega je tek 5.544 Bošnjaka.

Republika Hrvatska, predvođena predsjednikom Franjom Tuđmanom, u skladu sa njenim projektom velike Hrvatske, u prvoj polovini 1993. započinje agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska vojska i HVO kreću u svoj krvavi pohod na dojučerašnje komšije i prijatelje. Započinje otimanje tuđe zemlje, brutalna ubijanja, hapšenja, miniranja i paljenja, protjerivanja i pljačkanja. Po uzoru na naciste, Hrvatska je formirala koncentracione logore, u koje su deportovani Bošnjaci iz čitave Hercegovine, a naročito iz Stoca, Dubravske visoravni, Višića, Gabele, Ljubuškog, Vitine, Čapljine, Mostara, Prozora, itd.

Podsjećanja radi, agresiju na BiH 15. aprila 1993. vlasti paradržavne tvorevine Herceg-Bosne su donijele naredbu kojom su zabranile da na područje općine Stolac ulaze vozila sa oznakama Armije RBiH, čime zvaničnim braniocima RBiH nije dozvoljen boravak na tom području. Na osnovu toga je 23. aprila 1993. godine uhapšen komandni sastav brigade “Bregava” i odveden u logor kasarne u mjestu Grabovine kod Čapljine. Nastavljeno je sa hapšenjem uticajnijih i uglednijih Bošnjaka na cijelom području općine Stolac. Brojni muškarci, među kojima starci i dječaci, odvedeni su u logore širom Hercegovine a  njihove porodice, žene i djeca protjerani su iz svojih domova pa utočište nalaze u Gnojnicama, Blagaju, Jablanici, i šire.

U to vrijeme agresor je u Stocu rušio sve što što je iole podsjećalo na bošnjačko. U potpunosti su uništene ulice, kaldrmisana čaršija, džamije, arhitektonski spomenici kulture poput starih bošnjačkih kuća, mlinice na Bregavi, uništene su i česme i šadrvani jer i one tobože podsjećaju na nešto “bošnjačko”. U ovom rušilačkom pohodi najteža razaranja pretrpili su upravo Stolac, Mostar, Prozor i Počitelj, jer su oni smatrani biserima Hercegovine i muzejima pod vedrim nebom. Baš ti gradovi baštine spomenike kulture još iz perioda paleolita, od Ilira, antike, srednjeg vijeka, osmanskog i austrougarskog perioda, pa sve do znamenja iz NOB-a i s kraja prošlog vijeka.

U Stocu je srušeno jezgro grada – stara čaršija sa tepom (tržnicom), kulturno-historijski kompleks Begovina, sve četiri džamije (Alipašina, Careva, Uzinovićka i Ćuprijska), galerija “Branko Šotra”, Turkovića kula, Đulhanumin konak, kompleks Ada i Behmenluk, spomenik graditeljskog naslijeđa visoke kategorije Hamam iz 17. vijeka, Gradska kafana, gradske cjeline Ćuprija, Podgrad, Zagrad, Uzinovići i sve građevine koje su plijenile svojom ljepotom. Od srpskih granata ispaljenih sa Hrguda u ljeto 1992. je izgorio prelijepi hotel “Bregava”, napravljen po projektu vrsnog arhitekte Zlatka Ugljena. Ovaj hotel ni dan danas nije obnovljen kao ni dosta arhitektonskih znamenitosti koji su nekada smatrane srcem urbanističke jezgre Stoca.

Sa druge pak strane, nacionalnistička politika koja i dan danas štiti uglavnom interese hrvatskog naroda u Stocu, izgradila je građevine koje u najmanju ruku izgledaju nakaradno i rogobatno zbog arhitektonske neusklađenosti koja je rezultat nametanje kultura i tradicija koje nikada nisu toliko napadno izražene bile u stolačkoj kulturno – historijskoj tradicijskoj zajednici.

Slučajnom ili namjernom gostu, već pri samom ulazu u ovu oazu prirode i ljepote u oči upadaju natpisi poput: I ovo je Hrvatska” i “Dobrodošli u hrvatski Stolac”.

Domišljati Stočani rekli bi: Čim ti imaš potrebu da tako prenapadno kažeš da je nešto hrvatsko onda je jasno da to “hrvatsko” nikad nije bilo niti će ikad po prirodi svari u potpunosti biti.

Bilo kako bilo, retrogradna, zločinačka i ubilačka politika HZHB, bez obzira na brojne sudske presude, presuđene i one koje se još čekaju, i dan danas kroji sudbinu Stoca.

I većina muškaraca Bošnjaka stolačke općine, uhapšeni su i odvedeni  i deportovani u logore po Hercegovini, od Dretelja, Grabovine, Gabele, Heliodroma do Ljubuškog. Tu su logoraši prošli su najgore torture i zlostavljanja. Valja ironično podsjetiti na nekada poznatu Koštanu bolnicu u Stocu koja je bila glavno liječilište u bivšoj Jugoslaviji. Tih 90-ih godina liječilište je postalo mučilište, sabirni logor za građane bošnjačke nacionalnosti Stoca i okolnih sela (Aladinići, Pješivac, Greda, Prenj, Rotimlja, Borojevići…). Tokom ljeta i jeseni 1993. logoraši su mučeni i maltretirani zbog čega su mnogi od zadobijenih povreda i umrli.  Samo kroz taj logor je prošlo 3.500 ljudi. To mjesto i danas stoji zapušteno podsjećajući žrtve na preživljene torture dok zločinci sasvim normalno prolaze pored te nekadašnje stolačke Koštane bolnice. To rade bez imalo grižnje savjesti što je najbolnija tačka žrtava torture.

Haber.ba” ističe da je Općini Stolac ubijeno preko stotinu Bošnjaka te da su kroz logore koji su u svjetskoj javnosti poređeni sa zloglasnim nacističkim logorima u Drugom svjetskom ratu,  prošli skoro svi muškarci Bošnjaci koji su se u tom ratnom vihoru nalazili na području Stoca.

U kontekstu sjećanja na genocid u Srebrenici, valja napomenuti da ne smijemo dozvoliti da usvojimo koncept po kojem od “jednog velikog djela jednog ‘književnika’ ne vidimo sva ostala njegova, približno slična djela”.

Krajem ove godine čeka se i na presudu Haškog suda za zločine Herceg-Bosne, gdje spadaju i zločini u Stocu. Između ostalih optužnica, Bošnjaci Stoca, ali i cijele Hercegovine posebno očekuju potvrdu udruženog zločinačkog poduhvata i dokaz krivice, odgovornosti i učešća Hrvatske države u počinjem zločinima u BiH.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh