BiH

“Dajte, ljudi, da i džamiju obnovimo, jazuk je!”

Grijeh je proći Popovim poljem, a ne svratiti u Koteze. Ovo selo u svojoj historijskoj sehari ima hiljadu i jednu priču. Najmanje. Kad bi čovjek zastao i jednostavno da nikoga i ne sretne, mogao bi popričati i ispričati se s onim usijanim kamenom ispod hercegovačkog sunca. I s pticom. I ponekom zmijom. I travom što probija hercegovački krš.

Kotezi - Avaz.ba

Zapisano u knjigama

Advertisements

Reporteri “Avaza” u prolazu do Trebinja svratili su u Koteze. Ovoga puta su odlučili ispričati priču o obnovljenoj Crkvi svetog Nikole i neobnovljenoj džamiji Muje Kotezlije…

Džamija Muje Kotezlije sigurno je među starijima na prostoru bivše Jugoslavije. Crkva svetog Nikole u Kotezima izgrađena je 1882. godine, na temeljima kuće jednog koteškog muslimana koji nije imao svoje nasljednike. Predanje kaže da taj musliman nije imao djece i onda je zapisao u knjigama da tu svoju kuću ostavlja hrišćanima za bogosloviju, želio je da se tu napravi crkva jer je u selu bilo mnogo više hrišćana nego muslimana.

Vide Ćorak pokazuje porušenu džamiju

“Pa vi ste 96. ekipa novinara ove godine”, raširenih ruku i s osmijehom dočekao nas je Vidan Ćorak.

Očekivali smo bake Ružu i Janju. Ali one su se sklonile od sunca, pa je bilo bolje da ih ne uznemirujemo.

Vide je sa svojim radnicima iz Dubrovnika, gdje ima firmu, došao pomoći obnoviti kuću prijatelju Nikoli. Kaže, hoće Nikola da ima kuću u Kotezima. Upravo dižu grede za krov.

“Dajte, ljudi, da i džamiju obnovimo, jazuk je ovo ovako da izgleda, zaraslo i porušeno. Kao da nema nikoga živoga ovdje. Kotezi su uvijek bili jedinstveni”, pojašnjava Ćorak.

I jesu! Prije rata među stanovnicima, katolicima, pravoslavcima i muslimanima vladala je sloga. Govori to i predanje da, kada bi neko od pravoslavaca umro, zvono na katoličkoj crkvi bi zvonilo.

Obnovu crkve pomagali svi

“Nikad ni u jednom ratu, pa ni u posljednjem Kotežani nisu klali jedni druge, što je zaista jedinstven primjer. Znate šta je i kako bilo širom države. Do jučer zajedno, danas puškom jedan na drugoga”, govori nam sagovornik.

Donosili hranu

Takva solidarnost, komšiluk za poželjeti traje i godinama nakon agresije na BiH. Pokazalo se to kada je obnavljana seoska crkva.

“Komšije muslimani, iako ne žive tu, dolazili su i pomagali. Donosili hranu. Svi su došli kada je završen posao. Mi smo takvi. I ja bih sad dao svoje ljude da rade na obnavljanju džamije, ali treba neko pokrenuti inicijativu za to. Inicijative nema”, kaže Vide.

Nažalost, osim Ruže i Janje, niko se nije vratio u selo, a ostali dolaze povremeno. Ostaje nada da se Kotezi neće ugasiti kao mnogobrojna druga hercegovačka sela.

Ima li sluha za obnovu

Džamiju Muje Kotezlije Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2003. godine uvrstila je na listu nacionalnih spomenika. Danas izgleda žalosno. Obrasla u travu, kao i prilaz do njenih ruševina. Ima li sluha za njenu obnovu?

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh
javascript hit counter