BiH

U posjeti letećem svećeniku iz Teslića: “Vidim ja da vi volite zvijezdu, kad joj tako trčite”

Teslićki “Flying Padre” ne upravlja samo avionima. On vozi i brodove, šlepere, autobuse i automobile. Sve osim tramvaja. Vozačka dozvola za tramvaj mu ne treba, jer u Tesliću tramvaja nema.

Ivan Ravlić - Novilist.hr

Pošteno govoreći, nema u Tesliću ni luke – niti zračne, niti riječne ili morske – pa bi se moglo reći da župniku ne trebaju niti dozvole za avion i brod, ali Ravlić se ne da omesti, piše “Novi list“…

Advertisements

Veliki američki redatelj Stanley Kubrick snimio je 1951. godine kratki, osmominutni dokumentarni film “Flying Padre” (Leteći svećenik), koji govori o svećeniku po imenu Fred Stadtmuller. Ovaj čovjek službovao je na američkom jugozapadu, u Novom Meksiku, gdje je pokrivao područje od šest hiljada kilometara. Iz svoje centralne župe u Mosquerou, posvećene Svetom Josipu, leteći svećenik svakodnevno se malim avionom, piperom – jednomotorcem, prebacivao u neku od jedanaest misijskih crkava, dijelio sakramente, krstio, vjenčavao i sahranjivao ljude. Svome avionu dao je ime – “Duh svetog Josipa”.

Jednog takvog letećeg svećenika imaju u Tesliću, zove se Ivan Ravlić. I njegova župa, kao i ona iz koje se u visine svakodnevno uznosio Kubrickov junak, posvećena je svetome Josipu. Teslićki “Flying Padre2 ne upravlja samo avionima.

On vozi i brodove, šlepere, autobuse i automobile. Sve osim tramvaja. Vozačka dozvola za tramvaj mu ne treba, jer u Tesliću tramvaja nema. Pošteno govoreći, nema u Tesliću ni luke – niti zračne, niti riječne ili morske – pa bi se moglo reći da župniku ne trebaju niti dozvole za avion i brod, ali Ravlić se ne da omesti. Svako toliko skoči do Hrvatske, pa u Hrvatskoj i leti i plovi, e da bi ostao u formi, da ne bi izgubio vještinu.

Kad bi ga morali opisati u jednoj riječi, župnika Ravlića opisali bi kao – agilnog. Teslićkoj Župi svetog Josipa baš je trebao jedan takav – agilan. Osim što plovi i leti, Ravlić je i neumorni putnik, obišao je preko stotinu zemalja svijeta, izdaje svoje novine – “Mir”, okuplja prezimenjake Ravliće iz cijeloga svijeta, izdao je osam knjiga, a u pripremi ih ima još toliko. Izvrstan je ronilac i plivač, saziva svećeničke skupove, organizuje godišnjice, učestvuje u brojnim aktivnostima Crkve. Danju radi, noću piše, a kad spava – nismo ga pitali.

Trebat će mu strpljenje i mudrosti

Teslić je njegov novi dom. Osim agilnosti, Ravliću će tu trebati i strpljenja, mudrosti, razumijevanja i kršćanske ljubavi. Ova župa je, naime, na umoru, vjernika je sve manje, a odnosi između tamošnjih religijskih zajednica još uvijek trpe zbog posljedica zadnjega rata, kad je Crkva svetog Josipa minirana i srušena do temelja.

Poruka iz Austrije: Nakon sto godina, istekla vam je garancija na most

O pedantnosti ostatka austrougarskoga carstva govorio nam je Željko Franjić.

“Ima tome desetak godina kad je u Općinu Teslić stiglo pismo iz Austrije, u kojemu se napominje da više ne garantiraju za jedan od mostova koji su pravili. Istekla mu je, naime, stogodišnja garancija pa su Austrijanci to dojavili, da ne bi sutra, ako se s mostom nešto dogodi, bilo do njih”, kaže Franjić.

U Teslić se, shvatili ste, avionom ne može, a ne može se niti brodom ili čamcem, iako je rijeka Usora ovih dana narasla, a na nekim dijelovima i prerasla svoje korito, plaveći usput livade i podrume kuća. Automobilom se može, preko Gradiške, Dervente i Jelaha pa još petnaestak kilometara dalje. Na pola puta od Jelaha do Teslića stoji tabla s natpisom – Dobrodošli u Republiku Srpsku.

Crkvu ne možete promašiti, reče nam župnik Ravlić, koji nas je pozvao u goste.

“Ona vam bode oči čim uđete u grad”, reče župnik dajući nam posljednje upute.

Nemojte tako Ravliću, našalismo se, kako crkva može bosti oči?

” Ma to se kod nas tako kaže, kroz smijeh se pravdao župnik”.

I eto nas, tako, u Tesliću. Pada sitna kiša, niski oblaci pritisnuli grad i učinili ga sivim i neprivlačnim, automobili jure glavnom ulicom omeđenom ogoljelim drvoredom. Usred grada, u dvije do tri stotine metara prostora, izdižu se katolička i pravoslavna crkva te pogon velike tvornice za preradu drveta – Destilacije. Svakih pola sata do 45 minuta iz tvornice se začuje strašna lupa. To veliki balvani s visine padaju u nekakav spremnik, što je dio tehnološkog procesa. Ova buka nije ugodna niti preko dana, a kamoli preko noći, ali čovjek se navikne. Navikao je i župnik Ravlić, iako je tu tek osam mjeseci.

Župnik nas je dočekao u župnome dvoru, koji se nalazi tik do crkve, na čijim zidovima smo odmah uočili dva grafita: srpska ocila i nacističku svastiku. Takvi grafiti na bogomoljama dio su folklora ovdašnjih, do jučer zaraćenih naroda. Ako u nekom gradu predstavljate manjinsku vjersku zajednicu, možete računati da će vam lokalni vandali tako »ukrasiti« fasadu. A katolički, hrvatski živalj u Tesliću je u manjini.

Na teritoriju općine prije rata živjelo je oko devet tisuća, a u samom gradu oko hiljadu Hrvata. Na općini ih je, prema zadnjem popisu stanovništva, ostalo oko 1,5 hiljada. Crkvi svetoga Josipa gravitira tek pet stotina vjernika, a uglavnom je u pitanju stariji živalj, ljudi koji su ratno vrijeme proveli u Tesliću, odnosno oni koji su se u Teslić vratili kako bi umrli na svome. Ukupno je teslićka općina nekad imala oko 60 hiljada ljudi, dok je u gradu živjelo oko trideset hiljada ljudi. Do današnjega dana iz Teslića i okolice iselila se gotovo polovica stanovništva.

Hrvati su najgore prošli

“Ljudi svakodnevno odlaze, jer ovdje posla nema”, kaže župnik Ravlić. Pritom tvrdi da su najgore prošli Hrvati, a nama će se već pri prvoj šetnji Teslićem učiniti da ovdje nije dobro prošao niko. Nemamo, kaže župnik, niti jednog predstavnika u općinskoj vlasti pa se niko o nama niti ne brine. S predstavnicima drugih vjerskih zajednica, popovima i imamima, nikakvog kontakta nema.

Uklonili, pa vratili bistu heroja Hrvata Ede Blažeka

Šetali smo kroz veliki teslićki park, u kojem je postavljen veliki spomenik narodnooslobodilačkoj borbi. Skrenusmo sa staze da ga fotografiramo, a župnik za nama kroz šalu viknu: “Vidim ja da vi volite zvijezdu, kad joj tako trčite.”

Tu se otvori tema o spomenicima i brzo se složismo da samo budale ruše spomenike. Ni Tesliću, hvala bogu, budala u ratu nije manjkalo, pa su uklonili bistu narodnog heroja Ede Blažeka, Hrvata koji je u Drugom svjetskom ratu predvodio ustanak ovdašnjeg naroda protiv okupatora i domaćih izdajnika. Njegova nacionalnost je smetala velikim Srbima, ali Teslić se dozvao pameti pa je spomenik vraćen. Eno ga, još uvijek je u centru grada.

“Pozivao sam ih “iz daljega”, ali za sada bez rezultata. Vidimo se u školi, gdje predajem vjeronauk, ali za sada se nismo uspjeli naći i sjesti za isti stol. A volio bih sjesti s njima”, kaže Ravlić.

Hoćete li, predložismo, da sad odemo po popa pa da svi skupa popijemo kavu, ali ovaj prijedlog brzo pade u vodu, jer Ravlić je namjerio da nam ispriča toliko toga, da bi nam malo bilo tri dana sjedenja za stolom. Pričali smo s teslićkim župnikom o politici i u malo čemu smo se na toj temi složili, ali ove nesuglasice preskočili smo vrlo lako, jer je župnik razuman, druželjubiv i vrlo komunikativan čovjek. Kraj toliko zanimljivih tema, politika se u teslićkom župnom dvoru učinila kao sporednost na koju ne treba trošiti previše riječi. Pa otkud, Ravliću, da položite za pilota, interesiralo nas je?

“Položio sam sve kategorije koje postoje u vozačkoj dozvoli, osim tramvaja. Zašto bi meni netko pričao kako je to voziti avion, kad i ja sam mogu pilotirati! Probao sam i mogu vam reći da nije naročito teško. Imaš one komande pa kad ih malo spustiš, a on se vine u visinu. Kad ih malo digneš, on ponire. A lijepo li je letjeti”, kaže Ravlić, a u očima mu vidiš koliko u tome uživa. U jednom trenutku ga upitasmo što bi najprije poželio za sebe i svoje župljane, kad bi mu netko dao na izbor da poželio što god hoće.

“Najviše bih želio obnoviti kapelicu svetog Ivana Krstitelja u Vrelima. Nedavno je razminirana, a nije joj se moglo pristupiti 25 godina. Tamo su se prije rata okupljali Teslićki vjernici, bila je to njihova zavjetna kapela. Trebalo bi mi sedam, osam tisuća eura da je u potpunosti obnovimo pa vi to napišite i u vašem listu, ne bi li se našao tkogod sa sluhom za ovu našu želju”, reče župnik.

Poznati po Banji Vrućici i parku

Kad se ispričasmo, župnik nas povede u šetnju gradom, a društvo nam je pravio Željko Franjić, ovdašnji srednjoškolski profesor i rođeni Teslićanin. On nam reče da je Teslić, osim po obližnjoj Banji Vrućici, nekoć bio poznat po ljepoti svoga centralnog parka i austrougarskim vilama koje ga okružuju. Temelje modernom Tesliću, naime, udarili su Austrougari.

Oni su izgradili i destilaciju, za potrebe tehnoloških procesa izmjestili su tok rijeke, a za radnike napravili radničko naselje – kolonije. U spomenutim vilama oko parka živjeli su inženjeri, a u kolonijama – razumije se – manualci. A stigli su sa svih strana, iz Češke, Slovenije, Slovačke, Poljske, Italije. Arhitektura starih teslićkih zgrada jasno odaje austrougarske tragove.

Nakon Drugog svjetskog rata o Tesliću se govorilo kao o uzornom gradu, u kojem su susjedi čuvali jedni druge, ali u zadnjem ratu solidarnost je zaobišla i ovu varoš, ustupila je mjesto nacionalizmu pa su zabilježeni zločini nad Hrvatima i Bošnjacima, kojima se bavio i Haaški sud.

Nacionalne tenzije sad su splasnule, svi su u istoj nevolji: nezaposlenost, sirotinja, odsustvo perspektive i vjere u bolji život. Kad dvojicu Teslićana, koji po kiši igraju šah na otvorenom, upitasmo kako se ovdje živi, oni uglas odgovoriše – nikako pa se vratiše šahu.

Agilan kakav jeste, župnik na to ne pristaje, nego sve ponavlja: Svakako ću ja to gledati pokrenuti. A malo što je u njegovim rukama. Njegova zajednica radnim danom svedena je na desetak starijih ljudi, koji smjerno stoje pred oltarom, dok Ravlić drži brzu, petnaestominutnu misu. Stojimo u dnu crkve, ispred nas prazne klupe, a za oltarom naš “Leteći Padre”: Idite u miru! Bogu hvala.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...
Na vrh
javascript hit counter