Ostali sportovi

Leptir bez krila se u početku bojao vode, a danas je “heroj nacije”

Šestogodišnji Ismail Zulfić iz Zenice, dječak rođen bez ruku, ne prestaje da oduševljava sve u regiji i šire.

Ismail Zulfić - Anadolija

Ovaj hrabri dječak je prije nekoliko dana na Devetom regionalnom prvenstvu Hrvatske u plivanju za osobe s invaliditetom osvojio zlatnu medalju za plivački klub “Spid”. Time je dokazao da se upornost, želja i volja za životom i uspjehom itekako isplate.

Advertisements

Od dječaka koji je imao fobiju od vode i koji aktivno koristi samo jednu nogu u plivanju, Ismail je postao “heroj nacije”, kako ga mnogi nazivaju.

Plivanje je počeo trenirati prije godinu dana na Olimpijskom bazenu Otoka u Sarajevu. S obzirom na to da u Zenici nemaju bazen, dva puta sedmično dolazi u Sarajevo kako bi trenirao sa drugarima sa različitim invaliditetima.

Ovaj leptir bez krila dokazao je svima da su bitni želja, volja i upornost, a da će i uspjeh potom doći. Uz Ismaila su, naravno, ponosni roditelji Elmina i Ismet, kao i trener Amel Kapo.

Voli i skijati na Bjelašnici

Ekipa AA zatekla je Ismaila na Olimpijskom bazenu dok trčkara okolo, pozdravljajući i smiješeći se svima koji mu se nađu na putu. Takav je i inače, kako su kazali njegovi roditelji, pun života i pozitivne energije koju dijeli sa svima oko sebe. Veliki je borac, samostalan i nikada ne odustaje.

“Nije bilo teško pobijediti. Puno volim plivati. Još volim i skijanje. Skijam na Bjelašnici”, ispričao je Ismail, dok mu osmijeh sa lica nije silazio.

Volio bi, kazao je, da može svaki dan plivati. Prisjetio se koliko je bio sretan kada je došao do cilja na takmičenju u Hrvatskoj, gdje je pobijedio.

“Bio sam sretan. Volim svoje drugare iz kluba”, dodao je ovaj mališan, vidljivo nestrpljiv da završi razgovor s novinarskom ekipom kako bi se što prije mogao posvetiti treningu i plivanju.

Na Ismailov uspjeh ponosan je i njegov trener Amel Kapo, ujedno i osnivač prvog i jedinog plivačkog kluba za osobe sa invaliditetom u BiH.

Malo čudo

“Mi u grupi imamo desetero djece gdje na jednom treningu ja pravim deset različitih treninga. Oni rade nevjerovatne stvari. Za nepunu godinu dana mi smo uspjeli napraviti malo čudo”, ispričao je Kapo.

Ismaila voli porediti sa likom iz crtanog filma Hulk.

“Hulk je jako snažan, ogroman, a ujedno i jako nježan. Takav je i Ismail. On je pravi dječak i borac”, istakao je Kapo.

Ismail je u početku imao strah od vode i zbog toga je pobjegao sa prvog treninga.

“Funkcionalna mu je samo lijeva nogica, jer i desna noga ima deformitet tako što su mu prstići spojeni kožicom. Kada je prvi put dohvatio vodu pobjegao je i počeo plakati. Nije smio, jer se kao jako mali nagutao vode. Imao je fobiju. Uspio sam ga pridobiti nekim pedagoškim forama. Od tog momenta do danas dijete pliva u velikom bazenu bez ikakvih problema”, pojasnio je Kapo.

Kaže, kako je uloženo dosta truda i rada kako malog Ismaila tako i negovih roditelja.

“Roditelji su itekako uporni, jer nije mala stvar dolaziti dva puta sedmično iz Zenice samo zbog sat plivanja, prije svega, i finansijskih, ali i drugih razloga”, naglasio je Kapo.

Tek su, prema njegovim riječima, na početku puta.

Odlazak u Tokio i nije tako daleko

“Mi imamo početak, ali ja ne želim i ne smijem da vidim kraj, jer u klubu imamo 53 osobe sa invaliditetom. Ismail se izdvaja, ali u biti svi su oni posebni na neki svoj način. Još ima dosta talenata, jer u Zagrebu nije bio sam Ismail, bilo je još pet plivača koji su uzeli još pet zlatnih i dvije srebrene medalje. Mi nemamo uslove da imamo specijalne treninge, stariji imaju tri, odnosno dva puta sedmično po sat vremena što je malo za neki ozbiljan i vrhunski rezultat. Razlog za to je što nemamo dovoljno sredstava da to pokrijemo”, ispričao je ponosni trener.

Prostora za napredak ima. Želja je da odu na međunarodnu klasifikaciju koja će se ove godine održati u Berlinu. Na taj način bi stekli osnovne preduslove za nastup na nekom evropskom, svjetskom ili paraolimpijskom takmičenju.

“Možda odlazak u Tokio i nije tako daleko”, poručio je Kapo. Dodao je da pokazuju da “mogu i oni, bez da imaju kupaće kostime koji koštaju i po 150 eura”.

“Mi imamo kupaće gaće od 20 KM i uspjeli smo to napraviti. Ja samo postavljam pitanje – šta kada bi imali tako neke uslove, gdje bi nam bio kraj?”, kazao je Kapo.

Ismailovi majka Elmina i otac Ismet ponosni su i presretni zbog uspjeha njihovog sina.

“Još smo pod utiscima. Svi smo preponosni na Ismaila, na njegovu borbu, njegov uspjeh i sve što je do sada postizao u životu. Nismo uopšte očekivali pobjedu. Išli smo na takmičenje da Ismail osjeti čar takmičenja, da upozna nove drugare i vidi kako to izgleda”, kazala je Elmina.

Još uvijek su, istakla je, na samom početku. Za ovo kratko vrijeme, godinu dana, ostvario je veliki rezultat. Elmina je izrazila nadu da će Ismail nastaviti istom putanjom.

Sve što mi radimo rukama, on radi nogama

“Veoma je pozitivan dječak, pun energije i života. Sve gleda sa pozitivne strane. U sebi ima taj neki pobjednički duh, teško prihvata poraz. Daje sve od sebe da pobijedi. On noge koristi kao i mi ruke. Sve što mi radimo rukama on radi nogama, jede, piše, crta… Potpuno je samostalan”, poručila je ponosna majka.

Samo riječi hvale ima i otac Ismet koji kaže da je njegov sin “heroj nacije u ovim danima”. No, da bi došli do ovog uspjeha morali su uraditi mnogo toga.

“Prvenstveno, morali smo se odreći nekih stvari da bi Ismail imao adekvatan trening dvaput sedmično. Dolazimo iz Zenice, to nije jednostavno, lahko. Sve ostalo je Ismailov talenat i rad ovih ljudi koji su radili sa njim i imali strpljenja”, ispričao je Ismet.

Nakon godinu dana napornog rada i truda dočekali su i rezultate.

“Još uvijek mislimo da sanjamo. Možda još nismo ni svjesni koliki je ovo rezultat. Daje nam nadu da nastavimo, ne posustajemo. Ja većeg borca od mog Ismaila ne poznajem. On je borac što se tiče svega, prvenstveno života. Ne dozvoljava da se na njemu vidi da ima bilo kakav hendikep, da se vidi da je drugačiji od ostale djece, da mu se pomaže”, ispričao je Ismet.

Prema njegovim riječima, Ismail je dijete koje zrači pozitivnom energijom i voli sve ljude.

Ismet je podsjetio da Ismail u početku nije volio plivanje.

“Na ovaj bazen smo došli sasvim slučajno. Supruga ga je prijavila na neku nagradnu igru za najljepšu bebu. Ljudi su lajkovali i dijelili i dobili smo kontakt od Amela Kape. Dobili smo informaciju da je on osnivač kluba za osobe sa invaliditetom”, pojasnio je Ismet.

Međutim, Ismail je kao trogodišnjak pao u kućni bazen, nagutao se vode i imao je fobiju od vode. Unatoč tome roditelji su odlučili da ga dovedu na bazen i iskušaju sreću.

“Došli smo, ne da osvajamo medalje, rušimo rekorde nego radi njegovog zdravlja. On se jako dobro služi nogama, kičma mu se opterećuje i htjeli smo da popravi plivanje. Bili smo skeptični jer nije htio u vodu. Amel Kapo je uspio da ga pridobije”, ispričao je otac Ismet o danima kada su Ismaila prvi put doveli na bazen koji će mu donijeti veliki uspjeh i sreću.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh
javascript hit counter