Fudbal

MUHAMED BEŠIĆ: “PRIJATELJE NEMAM, VJERUJEM ŽENI I RODITELJIMA”

Privatni životi naših fudbalskih zvijezda uvijek su pod velikom lupom javnosti u našoj zemlji, a jedan od Zmajeva, koji vrlo rijetko priča o privatnom životu je odlični Muhamed Bešić.

MUHAMED BEŠIĆ

Član engleskog Evertona, tako je uspio da sačuva za sebe i najbliže informaciju da je krajem prošle godine postao otac. Mediji su ipak nakon nekoliko mjeseci saznali ovu lijepu vijest, ali i došli do fotografije na kojoj je popularni Mume sa životnom saputnicom i novorođenom kćerkicom, piše “Azramag“…

Advertisements

U intervjuima Bešić je rijetko govorio o privatnom životu, tako da se sa sigurnošću ne može ni tvrditi je li vjenčan ili vjeren sa djevojkom, koja mu je rodila kćerkicu. Ipak, kako smo uspjeli saznati njegova izabranica je plavokosa Njemica poljskog porijekla. Ona je fitness trener i vlasnica salona ljepote u Berlinu.

– Ko, ipak, ima privilegiju da o tebi zna praktično sve?

Moja djevojka. Upoznali smo se u Njemačkoj. I otac i majka, naravno, o tome ne treba ni pričati.

Odakle su Bešići?

Iz Srebrenika. Majčina porodica je iz Doborovca, dok je otac iz Falešića. Neki su došli u Njemačku, neki su ostali tu. Mislim da trenutno imam više familije u Bosni nego u Njemačkoj. U Berlinu su mi majka i otac.

Jesi li imao lijepo djetinjstvo?

Jesam. Fudbal sam počeo igrati s nekih šest, sedam godina. Pamtim treninge, školu… Dakle, jedno normalno djetinjstvo. Imam mlađeg brata, 20 mu je godina.

Da li se, budući da si stariji brat, ponašaš zaštitnički?

Naravno. U profesionalnom sam fudbalu i mogu svojoj porodici pomoći u nekim stvarima. Od 17. godine to radim.

Status profesionalnog fudbalera donosi sa sobom i ljude određenih interesa. One koji su tu jer im uvijek nešto i treba. Kako si u tom smislu stvari posložio na svoje mjesto?

Imam kćerku, djevojku, majku, oca, brata i tu se krug zatvara.

Nemaš prijatelja?

Ne baš. S vremena na vrijeme s nekim popijem kafu, i to je to. Moj privatni život je moja svetinja. To je moj princip.

Nosiš dres “Evertona”, kako si se navikao na život u Engelskoj?

Pa teško je u početku, moram priznati. Mentalitet je drugačiji. Mađari su sličniji nama. Opušteniji su. Navići ću se. Vrlo sam disciplinovan kada je riječ o sportu i mojim obavezama.

A ponašanje?

Ne znam, neki kažu da sam arogantan, tako su pričali u Hamburgu, ali nikad mi niko to nije rekao.

A, jesi li?

Nisam!

Prije se može reći da si ti momak sa stavom. Nakon što si prije SP-a, između ostalog, poručio navijačima: “Ja ću uraditi što mi selektor kaže, neka Pjanić, Džeko i drugi daju golove…”, govori također i da si veliki profesionalac. Da razumiješ i poštuješ odnos – igrač-selektor. Od kojeg trenera si najviše naučio kada je riječ o tehnici u fudbalu i disciplini?

Period u “Ferencvarošu” mi je bio najbitniji. Naučio sam mnogo. Trener mi je bio Ricardo Moniz, svakog dana smo trenirali, tjerao me je da radim…, i kada sam došao u Brazil, bio sam spreman. Uvijek sam, kada je riječ o karijeri znao šta je moj put, kao i to da ću doći do cilja.

Zato sam otišao u Mađarsku, da igram i samo igram i da treniram sa Monizom koji mi je bio trener u HSV-u, kada sam imao 16 godina. Naravno i ovaj transfer iz Mađarske u Englesku smatram također ključnim u karijeri. Moram se zahvaliti selektoru (Safet Sušić, op.a), da me nije pozvao, otišao bih ja u neki klub, međutim, otići iz Ferencvaroša u Everton je ipak veliki korak. To je najbolja liga na svijetu.

Englezi u svojoj štampi ponekad štede samo kraljicu. Navijači su te zavoljeli i dali ti nadimak Mo. Ponegdje se može pročitati da te neki zovu i Mume.

Mume me samo majka zove i zato ne volim da me iko drugi tako zove. Englezi me zovu Mo, jer im nije jednostavno izgovoriti moje ime.

Ko ti kuha u Engleskoj?

Djevojka. Moram priznati da nemam mnogo vremena za spremanje hrane, i obično se hranim u restoranu.

Imaš li neku filozofiju kojom se vodiš u životu?

“Čovjek snuje, a Bog određuje”. To uvijek imam na umu i tako i živim. Evo primjer, prva utakmica u Evertonu, pogriješio sam, ali sam zato četiri mjeseca super igrao. Šta? Desi se!

Jesi li ljut kad izgubiš utakmicu?

Jesam, zatvorim se u kuću. Nervozan sam dan, dva. Ne volim izgubiti.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh