Fudbal

Kako je Vahid Halilhodžić postao krsni kum

Ljubušak Don Aco Boras ili Sando, kako su ga zvali prijatelji, preminuo je u 95. godini. Bio je poseban čovjek, imao je izuzetan dar za pisanja i povrh svega bio atipičan svećenik.

Vahid Halilhodžić - Anadolu Agency

Zanimljivu priču o Sandu objavio je “Večernji“, a ona se tiče i našeg proslavljenog trenera Vahida Halilhodžića…

Advertisements

Jednog dana dok je župnikovao u župi Ledinac i pripremao se za krštenje, u crkvu je ušao mlad čovjek, po izgledu sportista i nakon pozdrava rekao mu:

“Ja bih trebao biti kum kod krštenja”, noseći u ruci zlatni lančić s krstom. Kada je don Aco počeo bilježiti podatke za krštenje, pitao je tog mladog čovjeka za ime, a on je kratko odgovorio: Ja sam Vahid Halilhodžić.

O tom zanimljivom događaju don Aco piše:

“Istog trena iskrsoše tri stvari preda mnom. Vahid je musliman. Usput, on je igrač-napadač u Veležu. On je stekao nekoga prijatelja u župi Ledinac. Postoje neki propisi da inovjerac ne može biti kum kod krštenja. I sada bih ja trebao odbiti Vahida od kumovanja. To znači razvrgnuti to prijateljstvo. Onda se sjetih da je bilo i prije tih uzajamnih kumovanja. Pa zašto da ja razvrgnem prijateljstvo? Treba uraditi nešto suprotno. Neka se ljudi sprijateljuju što više. Neka oni koji su Kristovi prijateljuju što više s onima koji su Muhamedovi. Neka oni koji su Muhamedovi budu bliži onima koji su Kristovi. Neka se ne suprostavljaju jedni drugima… Upisah Vahida kao kuma na onaj list papira. Uslijedio je obred krštenja u ledinačkoj crkvi. Jedan od dvojice kumova bio je Vahid. Neposredno nakon krštenja Vahid je darovao novokršteniku onaj zlatni lančić s križem. Nastalo je prijateljsko čestitanje. Poslije krštenja roditelji djeteta nastavili su veselje u svom domu. Kum Vahid je bio učesnik radosnog događaja u toj porodici. Poslije toga upisao sam u Maticu Krštenih sve ono što sam pribilježio na onom listu papira prije krštenja. Naravno, upisao sam i kuma Vahida”, piše “Večernji“, uz dodatak da onaj ko želi da se uvjeri o tome može to provjeriti u Matici Krštenih župe Ledinac.

Na kraju, između ostalog, dodaje:

“Želim mu svako dobro. Želim da njegov klub postigne najveće rezultate. No želim još više da ovakvih Vahida bude što više. Da se zbližujemo s obje strane. Na bilo koji način”.

Ovo sa Vahidom bilo je na kraju sedamdesetih godina prošlog vijeka, a potrebnije nam je sada nego tada.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh