Posao

GASTARBAJTERI SE VRAĆAJU KUĆI: “U Njemačkoj sam radio od jutra do sutra i svima sam bio dužan”

Gastarbajteri iz Tomislavgrada ispričali su za “Večernji” svoja iskustva o radu u Njemačkoj, a ona, kako kažu, nisu bila nimalo idealna ni lijepa. Mnogi koji rade u Njemačkoj ne mogu si priuštiti povratak kući za božićne praznike.

Gastarbajter - Novi list

Mnogi Duvnjaci na radu u Njemačkoj ne žive u blagostanju. Rade na baušteli, a ne mogu sebi priuštiti kartu za put kući za praznike. Mnogi tako neće Božić provesti sa svojim najmilijima u Tomislavgradu. Taj će luksuz imati oni koji su novac za put od nekoga posudili.

Advertisements

Život u Njemačkoj ostavio gorak okus

Ivan Baković (29) ispričao je kako mu je život u Njemačkoj ostavio gorak okus u ustima. Tamo je radio prije dvije godine. Kod kuće je čuo priče kako su u Njemačkoj mogućnosti mnogo bolje pa je i sam odlučio probati. Tih godinu dana i tri mjeseca bili su mu najduži u životu, ispričao je.

“Bio je to period kada sam radio više nego ikada, a u isto vrijeme svima sam bio dužan. Radilo se od jutra do sutra, a nije bilo novca za život i uzdržavanje porodice u Hercegovini”, rekao je Ivan koji je u Njemačkoj radio na baušteli, u kompaniji kojoj su vlasnici bili Hrvati.

Kad je napokon otplatio sve dugove, odustao je od “njemačkog sna” i vratio se u Tomislavgrad na svoje staro radno mjesto vozača autobusa. Više nije u dugovima i gradi vlastitu kuću, a kad autobusom dođe u Njemačku, nije mu lako i veseli se povratku kući.

“Radi se minimalno 13 sati dnevno”

Život u Njemačkoj nije onakav kakvim ga ovdje opisuju, kaže Ivan. On se svakog dana budio u 4.30 ujutro, a kući bi dolazio tek navečer. Radio je minimalno 13-14 sati dnevno, a plaće nisu onakve kakvima ih opisuju jer država uzima mnogo nameta pa ostane tek za stan i hranu. Ivan je zaključio da se to ne isplati. Osim toga, zbog načina života je jako smršavio, a živio je u maloj sobici koju je dijelio s još nekoliko ljudi, a njih 25 je dijelilo jedan toalet.

Te godine nije imao za autobusnu kartu kako bi došao kući za Božić.

“Ja, koji radim od svoje 17. godine i nikada u životu ni od koga nisam uzeo ni marku, morao sam pitati prijatelje novac kako bih mogao doći kući. To mi je bio najgori Božić ikada”, rekao je Ivan.

Kad se ipak vratio kući, shvatio je da ga dijete više ne prepoznaje. To mu je bilo jako teško.

Cijene opušteniji i jeftiniji život u BiH

Kad se vratio kući, naučio je cijeniti život u Bosni i Hercegovini. Ivan kaže da se velik broj gastarbajtera ipak vrati kućama, ali o tome baš ne pričaju.

Još jedan povratnik Mišo Krišto ispričao je kako njegova rodbina u Njemačkoj jedva čeka povratak kućama. On je pak neko vrijeme radio u Zagrebu, ali ipak se odlučio na povratak svojima u Tomislavgrad.

“Živio sam u Zagrebu nekih sedam do osam godina i onda sam se vratio pomoći u projektu pokretanja farmi. Nije isto živjeti negdje sa strane ili tamo gdje si rođen, odrastao, završio školu. Ovdje mi je lakše raditi 12 sati dnevno ako treba nego u Zagrebu osam sati”, kaže Mišo koji je ispričao kako kod kuće cijeni opuštenost i jeftiniji život, prenosi “Večernji“…

Mišo je ispričao kako je i kod kuće moguće uspjeti. Na farmi poput one na kojoj on radi, uzgaja se stoka, ali i hrana kojom se stoka hrani. Namjeravaju zaposliti još nekoliko ljudi i koristiti resurse Bosne i Hercegovine.

Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...
Na vrh
javascript hit counter